Osteoartritis (Artroza, Osteoartroza)

Osteoartroza je hronično, degenerativno oboljenje zglobova praćeno hroničnim bolom, ograničenom pokretljivošću i otežanim obavljanjem dnevnih aktivnosti. U samom zglobu dolazi do oštećenja i gubitka zglobne hrskavice, zgušnjavanja kosti neposredno ispod hrskavice i formiranja novih koštanih izraslina na rubovima zgloba.

Bolest se podjednako javlja kod muškaraca i žena, mada nakon 55. godine života češće kod žena. Degenerativne promene u zglobovima mogu se primetiti i kod 10% osoba u životnoj dobi od 15. do 25. godine.

Uzrok nastanka primarnog osteoartritis nije poznat. Mnogi faktori mogu uticati na njegov nastanak, kao što su:

  • starosna dob,
  • pol,
  • gojaznost,
  • genetska predispozicija,
  • hormonski status,
  • ishrana i sl.

U malom procentu slučajeva poznati su činioci koji doprinose razvoju (sekundarnog) osteoartritisa i to mogu biti:

  • povrede,
  • urođene anomalije zglobova,
  • endokrini i metabolički poremećaji,
  • zapaljenska oboljenja zgloba itd.

Glavni simptomi osteoartritisa su bol u zglobu koji se javlja tokom upotrebe zgloba, a polako nestaje mirovanjem, osećaj ukočenosti zgloba nakon jutarnjeg ustajanja ili tokom dana nakon dužeg mirovanja (traje kraće od 30 minuta), osećaj nestabilnosti, ograničenost pokreta i onesposobljenost za određene radnje.

Klinički znaci su:

  • osetljivost na dodir na rubovima zglobova,
  • „puckanje“ pri pokretu,
  • uvećanje mase kosti i mekih tkiva,
  • ograničeni i bolni pokreti,
  • deformacije.

Zglobovi kolena i kuka (gonartroza i koksartroza) su najčešće zahvaćeni. Ređe se radi o osteoartritisu zglobova ručja i sitnih zglobova šaka, kao i ramena.

Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovu simptoma i znakova bolesti, rendgenografije i laboratorijskim predgledom krvi i urina.

Lečenje osteoartritisa je kompleksno.

Na prvom mestu se podrazumeva održavanje idealne telesne mase, svakodnevno vežbanje, korišćenje ortopedskih pomagala (štaka, štap) i uložaka za cipele i fizikalne terapije.

Kad je farmakološko lečenje u pitanju ono podrazumeva primenu lekova koji deluju simptomatski na bol (analgetici, antireumatici) i primenu lekova hondroprotektora (glukozamin sulfat, hondroitin sulfat i drugi) koji osim što deluju simptomatski na bol mogu usporiti progresiju bolesti sprečavanjem daljeg oštećenja hrskavice i delimično njenim obnavljanjem.

Efikasnom se pokazala i terapija injekcijama hijaluronata koje se aplikuju u oštećeni zglob. Operativno lečenje se sprovodi samo kod najtežih oblika tek kad su sve prethodne mogućnosti iscrpljene.

Prevencija i lečenje osteoartroze su mogući samo uz kompleksan pristup!